(foto: Jazz.hr)
23.10. u Maloj dvorani Lisinski, nastupio je četveročlani band Capisconne.Bila je to druga večer festivala Jazz.hr/jesen.
Članovi banda su : Ivan Kapec - gitara, efekti
Hrvoje Galler - klavir
Zvonimir Šestak - kontrabas
Borko Rupena - bubnjevi
Popunjenost dvorane bila je dvotrećinska. Bio sam zadovoljan time, bez potpitanja "zar samo strani bandovi mogu napuniti koncertni prostor?" Umjesto toga pitao sam se "a zašto svih tih ljudi nema po klubovima? - TAMO se odvija Jazz život!"
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Četveročlani Capisconne postoji već 4 godine. Upoznao sam ih pod nazivom Capisconne Electro Unity. U prvoj postavi banda, na bass gitari je bio Hrvoje Petek,a na bubnjevima Mihael Vlah.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Koncert je otvoren skladbom čudnovatog naziva "Gvilji" - pamtim taj uradak još od prije...
Kapec na gitari izvodi svoje melodije i uvodi nas u opuštena stanja. Galler na klaviru ga prati, nadovezujući se na njegove melodije svojim kratkim pričama. Njihove solo dionice izmjenjuju se jako fluidno, nema tu prekida pa udara, nema prebučnih zajedničkih divljanja. Njihovi se recitali prelijevaju jedan u drugi.
Šestakovo kontrabasiranje je dosta neprimjetno. Ne zato jer ga nema u glazbi, nego zato jer jako dobro podupire atmosferu koju Kapec želi prenijeti publici. Njegov kontrabas se čuo najbolje od svih instrumenata. Ne najglasnije, nego najrazgovjetnije - prostor male dvorane ima osjetnu jeku, kao da je rađen za podršku zbornog pjevanja bez dodatnih zvučnika. U tom cijelom rastezanju zvuka, jedino kontrabas ostaje neokrnjen - njegovi tonovi već su prirodno jako rastegnuti.
Borko na bubnjevima se isto ne ističe, rijetko udari žestoko, ali ga se jako dobro osjeti u tihim dionicama. U tim trenucima mi postaje jasno zašto je baš on u bandu. Njegov osjećaj za glasnoću, njegovo ubacivanje i izmicanje jako dobro se uklapa u temperament odsviranih skladbi.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kapecova hobotnica ima puno pipaka - ne znam koliko.
Njegov solo projekt - gdje izvodi autorske balade, njegov duet sa Hrvojem Gallerom, Mediteran Trio, pa i ove skladbe za Capisconne, upućuju nas da se radi o melankoličnom autoru.
S druge strane, njegovo kombiniranje elektronike sa Jazzom u suradnji s Višeslavom Labošem, njegovi samostalni nastupi s gitarom i elektronskim efektima, Sonic Dyptich,
Capisconne, TrianguliZona - oslikavaju ga kao istraživača - hrabrog, otvorenog i iznimnio kreativnog.
Jučer sam ga ulovio s Delačem
i Novoselićem - Sunrise Trio:
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Nakon njihovog sedamdesetpetminutnog nastupa, na izlasku iz dvorane, ustvrđujem da mi je za vrijeme koncerta nedostajao veliki trosjed. Ili ležaljka, i plaža.
Kruno kaže da sam ušao u frekvenciju 7.8 Hertza moždane aktivnosti - to je theta aktivnosti mozga, u koje me je doveo Capisconne.
Jednom kad su nastupili u ITDu...
Capisconne je space-jazz sastav, a o kakvom je prostoru(space) riječ, treba poslušati.
