Ovaj scenski događaj zbio se 7.9 u galeriji Greta, mjestu sa bogatim umjetničkim programom. www.greta.hr
Ovo je moj četvrti put da vidim Vida na djelu, u izvođenju njegovog klubskog eseja.
Prvi put sam ga doživio u Bacchusu, jedne večeri...
Bio je obučen u kariranu košulju i trofrtaljke. Možda i nije. Iščitao je svoj tekst koji je pozivao na rev...pozivao je na nešto, i unio određenu emociju u prostor. Zatim je nešto odsvirao na svojem saksofonu, koji je bio crne boje i dugačak, kao da to ima neke vez s njegovom visinom. Bio je to samo malo dublji saksofon.
Drugi put sam ga promatrao u Vip klubu. U jednoj uštirkanoj atmosferi, ljudi nisu kužili šta se događa. Izgledalo je urnebesno, a ja sam se naslađivao kao nekakav panker koji se veseli tuđem sablažnjavanju.
Treći put sam ga gledao u Skladištu Kulture. Vrijeme je bilo loše, pa je bilo malo ljudi.
Inače, kad je malo publike na Jazz događanjima, vrijeme je uvjek loše. Logično.
Vid je čitao poeziju i prozu, uz pratnju tria Bug. Činilo se to sve skupa dosta dobro uvježbano.
To tek on zna koliko je probi imao s Bugom. Bira djela književnika iz kulturnog kruga zemalja BRICSa (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika). Koja točno agenda stoji iza takvog njegovog odabira, mogao bih tek pretpostaviti, ali pretpostavka je majka svih.
Zanimljivo je primjetio sličnost u imenima, njegovog bolesnog prijatelja Vitomira, gitariste Viktora, autora teksta Veda Mehte i njegovog vlastitog.
Primjetio je i da Grga odlazi u U.S. of A. kao i jedan od likova iz Vedovog teksta. Bila je to Grgina oproštajna svirka u ZGu, i sudjelovao je u svojem stilu (kakvo sviranje po notama?) .
Ved Mehta autor je knjige "The portrait of India", a Vid je odabrao zanimljiv tekst iz odlomka "Jazz in Bombay".
Ja sam kasnije u svemu tome našao svoje mjesto.
Vid je tražio dobrovoljce koji će mu pomoći čitati Vedovu priču. Odlučio sam odigrati ulogu basiste. U Skladištu Kulture, kad sam prvi put čitao takvo nešto, odlučio sam se za ulogu basiste. Bio je to sasvim slučajni odabir, a mene je zadovoljio, jer se basist Balsi raspituje o New Yorškoj Jazz sceni. Ja sam u svemu tome našao svoje mjesto.
Prostor je bio akustički dosta živ - to je bila mala smetnja za razumljivost njegove recitacije, ali sasvim ok za glazbu koja je dobivala dodatnu energiju. Možda nešto više publike nebi škodilo da se prostor malo akustički ubije.
Trio Bug je bio vrhunski.
Sačinjavaju ga : Bojan Krhlanko - bubnjevi, Grga Savić - saksofon , i Vitja Balžalorsky - gitara s efektima. Stil koji sviraju je nezahvalno definirati, a puno isplativije opisivati:
Bubnjar vrti neki svoj ritam, malo pleše oko njega naprijed natrag, a gitara i saksofon se malo izmjenjuju, a malo sviraju u predivnoj harmoniji, koja se naziva "noise" (neki to tako nazivaju).
Bubnjar dosta brzo mjenja ritam. U tom kratkom vremenu Grga i Vitja dobiju vremensku bazu za koju se mogu uloviti. Zatim bubnjar promjeni ritam, i poslije nekoliko takvih ciklusa lako je primjetiti da gitara i saksofon povremeno rade konstrukciju, ili dekonstrukciju, a povremeno su apstraktni i skroz raspojasani. Publika na sve to reagira jako dobro, i odaje dojam skoncentriranosti.
Bubnjar dosta brzo mjenja ritam. U tom kratkom vremenu Grga i Vitja dobiju vremensku bazu za koju se mogu uloviti. Zatim bubnjar promjeni ritam, i poslije nekoliko takvih ciklusa lako je primjetiti da gitara i saksofon povremeno rade konstrukciju, ili dekonstrukciju, a povremeno su apstraktni i skroz raspojasani. Publika na sve to reagira jako dobro, i odaje dojam skoncentriranosti.
U njihovoj izvedbi sudjelovao je i Vid.
Bilo je to jedno zanimljivo izbacivanje energije u prostor.
Nema komentara:
Objavi komentar