srijeda, 22. siječnja 2014.

Mak Murtić









Maka sam upoznao na facebooku. Vidio sam da reklamira nastupe svojeg banda MIMIKA Mak Murtic Ensemble, a ono što sam poslušao na youtubeu na mene je ostavilo dojam da se radi o ambicioznom autoru. Dalje sam ga povremeno viđao, kad bi se vratio iz Londona. Poželio sam s njim malo ozbiljnije popričati.


Koliko si dosad interviewa dao, tematika?

10-15 interviewa, većinom su me pitali o mojoj glazbenosti i gdje se ja vidim u cijelom tom glazbenom miljeu.


Koji su glavni glazbeni utjecaji na tebe ? 

Duke Ellington, Coltrane, Bartok, Korsakoff, Hrvatska Tradicijska Glazba, David Bowie...


Jel voliš crtiće Gustav?

Haha! Neznam Gustava !



Gdje su nastali tvoji projekti (koncepcijski)?

Mimika je nastala u Londonu, kao nastavak rada s Hrvatskim sastavom Kreol. 
Dolaskom u London, prikupljam elemente Londonske scene.


Kad si otišao u London?               

2010.


U kojim si sve bandovima aktivan, osim MIMIKA ansambla?

Sviram u Grand Union Orchestra, Big Bandu Samobora...Ušao sam u jedan Indijski band, i to samo zbog dobre love, ali sam puno naučio. Sviram ja i u Nigerijskoj crkvi, iako nisam religiozan. Aktivan sam još u par balkanskih bendova, jednom orkestru, par big bandova i nekim eksperimentalnijim sastavima. Sad započinjem kvartet (flauta, sax, kontrabas, tuba) i pišem glazbu za Clapham Community Choir pod pokroviteljstvom BBCa, PRSa i Making Music-a.

Htio bih raditi glazbu za kazalište.



Kakva je situacija u Londonu, može li se živjeti od sviranja?


Teško se zarađuje. Ja mogu nešto zaraditi, ali tako da imam puno gaži - nekoliko puta tjedno. 
Postoji taj jedan pogled - muzičari sviraju jer to vole, i...kao da ih se zbog toga ne treba platiti. Jel' konobari rade besplatno? E onda! (malo se raspizdio)
Neki glazbenici rade za jako male novce, gotovo besplatno - ne smijemo tako raditi, jer stvaramo pogrešnu percepciju. 


Što bi rekao o svojim počecima?


Najprije sam svirao gajde u KUD Markovac. Prvi band u kojem sam svirao, to je bilo s Nenom Grahovcem - svirao sam bas gitaru, jako isprogramirano, doslovno su mi govorili koje žice da pikam. 
Zatim sam bio u bandu Kreol. To smo započeli Luka Smetiško (danas diplomirani akademski umjetnik) i ja. Poslije nekolicine kontrabasista, priključio nam se Mario Perčinić. U bendu su još djelovali Robert Domitrović (bubnjevi), Krsto Šercar (udaraljke i bubnjevi), Mihael Kvorka (trombon), Ivan Marincel (trombon), Nikola Kukić (klarinet), Marko First (violina) i Maja Rivić (vokal). Mislim da sam svoje početke pisanja probavao na Kreolu pa je ljudima dopizdilo :D
Nastupili smo na proljetnoj reviji Jazza, 2009.


Od kuda potječe naziv "Balkan Space Jazz" ?


Balkan Space Jazz su nam nadjenuli neki kritičari nakon premijere nekih novih skladbi u Londonskom klubu Hootananny te je kritika izašla u Time Out magazinu. Tako je i ostao balkan space jazz, tj balkan space jazzers.





Tu u blizini našao se  Borko.


Svirka u Melinu je završila, a ja sam krenuo van, uloviti Maju Rivić, s 
namjerom da pokupim još koju informaciju ispod stola. Zvuči podmuklo?



Majo, koliko ste vremena skupa?

Od prije 5 godina.

Što bi mi ti rekla o Maku?


Kao klinac je crtao - roditelji su ga u tome poticali. U tinejdžerskim godinama je počeo svirati bas-gitaru.

U jednom trenutku počela ga je zanimati građa živih bića. Ima posebnu sklonost prema biologiji i antropologiji. ( biologija je podgrana fizike ) Upisao je Arthitekturu, po nagovoru roditelja. Onda je počeo svirati sax.
Empatičan je prema životinjama.



Koje su njegove psihološke crte?
   

Opsesivan. Opsesivno kompulzivan.
Ekstrovertiran - ma zapravo nije, 
to se tek razvija kod njega.
(Hmm...kakav bi to bio muzičar, koji nije 
opsesivno kompulzivan, mrmljam 
si ja u brk)
   
Što bi rekla o njegovu radu?

 
Pa, sve to što radi je proizašlo iz njega.Sve svoje interese je uspio filtrirati kroz glazbu.



Maja se savim lijepo razvezala, a ja sam upijao. Mak nam je prilazio, pogledavao i prisluškivao što se dešava, s nekakvim nezadovoljnim izrazom lica dobacujući Maji "nemoraš mu sad sve...". Ja sam sve to gledao i zabavljao se.

 Tu se pojavljuje i Filip, nedavno su se upoznali. Njih dvojica pričaju o komunizmu, kapitalizmu...



 

Što misliš Mak o komunizmu, a što o kapitalizmu?


Sisteme treba  razmotriti a ne isključivati jedne od drugih. Ne razumijem se dovoljno u ekonomiju, ali vrlo se nezdravim čini apsolutno potrošački mentalitet kakav je ovdje u Londonu. S druge strane ne žalim se jer u takvim samostojećim gradovima i državama dolazi do najvećeg protoka onih drugih, nepotrošačkih ideja i ljudi, tako da sve ima dva lica.


Mak, jel' imaš neki specijalni razlog zašto bi promovirao Balkan? 


Nije to promocija Balkana, već suvremeni regionalizam i moja svijest o lokalnom podrijetlu. Gubitak glazbenih i društvenih formi u 20st nije negativna stvar (tako ni gubitak jezika) jer dovodi do zajedničkih tema i zapravo (osim očite kolonizacije i komercijalizacije) nam daje do znanja da ljudi sami po sebi žele komunicirati sa drugima, pa se rješavaju okova tradicije i kao feniks izlaze iz pepela. Doduše, istovremeno osjećam povezanost sa Međimurskim skladbama, Srpskom glazbom, Bosanskim sevdahom itd.  Ne vidim razloga zašto ti krajevi  preuzimaju američke glazbene forme. Nije bitno, ljudima je i ovo što radim zanimljivo, štoviše očito je i među publikom da je tako. Bez filozofije. 

Normalno da je Balkan i sociopolitički zanimljiv, kao svojevrsna kulturološka unija neuficiranih naroda.


 

S kime bi u ZGu htio surađivati?

S Joeom  Kaplowitzom.                                      




                                                                                                         Joe & Mak.
 
Što bi rekao o svom nastupu u VIPu 29.12.2012?

Nije to bio loš nastup, super atmosfera svakako, ali za mene poprilična nervoza zbog neuvježbanosti - ipak smo imali samo dvije probe.  Doduše vrhunski glazbenici 
su učinili odličnu večer i naravno, doveli do dobrih poznanstava.


29.12.2012. u Vipu.
  
Tvoji su nastupi dosta multimedijalni. 

Da, ima vokala i teksta. Ima naracije, ali ne kao u operi. Riječi i glazba.
Najčešće su to metafore društva i pojedinca, osobna iskustva kroz naizgled odmaknute teme.Surađujemo s video umjetnikom Emilianom Pasinijem (Argentina) i plesačicom i koreografkinjom Juliom Cheng (Kina), te nam je za nastupe odjeću krojila Francuska dizajnerica Claire Nicolas.



Jesi imao prilike svirati po nekim fency mjestima?

Od nekakvih bitnijih mjesta i događaja naveo bih London Jazz Festival 2012, London Olympic Festivals i IYAF iste godine, Mayor of London Presents, te klubove poput Pizza Express Jazz Club-a (da iako je franšiza, ovo je jedan od najbitnijih jazz klubova u Londonu, barem što se statusa tiče, u drugo ne ulazim), Richmix etc. Ali najzanimljivija mjesta na kojima smo svirali su sve nego fency, tipa The Bussey Building i Total Refreshment Centre koji su stare tvornice, ili pak skvotovi. 

Sviramo i na cesti of kors!


Što su to From Scratch to Structure i Place Glowing a Brilliant Red?


From Scratch to Structure je prvi album Mimike i direktan je nastavak rada s Kreolom. Zapravo se radi o pregledu ranih ljudskih migracija izvan Afrike. Kontekst je slikovit ali bez posebne poruke. Malo free, malo balkan i malo Ellingtona i tako to.
https://soundcloud.com/makmurtic/mimika-mak-murtic-ensemble-movement6 

A Place Glowing a Brilliant Red je drugi, studijski album Mimike, tj mojih skladbi o ljudskom naseljavanju planeta Marsa. Radi se zapravo o paralelnom interplanetarnom društvu, koje kao i Rimsko carstvo u jednom trenutku propada te Mars ulazi u svojevrsni srednji vijek, da bi na kraju ponovno otkrili svoje Zemaljsko porijeklo. Tu se dotiču teme novog zelenog radikalizma, imigracije, kreditnog kolapsa, svakodnevnih poslova i odnosa ljudi, ali i relativno realistična težnja ekspanzije u svemir i čovjekove odluke o tome želi ili ne biti interplanetarna vrsta.
https://soundcloud.com/makmurtic/the-earthlings-from-a-place
https://soundcloud.com/makmurtic/a-place-that-glows-a-brilliant
https://soundcloud.com/makmurtic/mimika-premieres-a-new-suite-1
https://soundcloud.com/makmurtic/mimika-mme-london-jazz


Šta je ovo, neki puž tamo? Vidim da se lišće miče.
Daj nemoj to pisati, molim te!

 

(hmm...nije nimalo teško  spojiti u glavi)





Oćeš svirat di ovih dana? Možda sutra u Metropolisu?

Nisam ti vježbao već 6mjeseci. Cijelo vrijeme sam komponirao. I radio u knjižari. 
Ali, u veljači je moguće da svratim tamo.

Kad si ponovo u Zagrebu?

Nastupit ću u veljači, s Big Bandom HRTa.
Trebali smo biti u ZKMu. Taj prostor odgovara scenskoj izvedbi kakvu želim. Koncert će prenositi sve javne radiopostaje u Evropi, pa smo se zato  morali prebaciti u studio Bajsić. Prijenos traje 25minuta, i odsvirat ćemo 5 uradaka. Joe Kaplowitz će biti na tubi, uz korištenje pedale električne gitare. On će raditi svoje improvizacije na zadane teme.
Glazba će biti o ovom...Marsovskom društvu. Sudjeluje i sopranistica  Anabela Barić kao i naš vokal Maja Rivić.



Mak je otišao natrag u London. 
Ja sam krenuo raditi na interviewu.






Nema komentara:

Objavi komentar