Cajtnot

Tek sam počeo s blogom, a već sam u cajtnotu. Imam za ispričati o odličnom nastupu Mario Rašić Banda, i o jučerašnjem KGB-bandu u Shock Industries Takonekako - ali neću to napraviti sad,nego tek za vikend, jer...Jer? Jer idem van, pa što drugo.

Ali, dati ću vam priliku da malo škicnete u događanja, i poneku fotku, onako, kao teaser. Teaser je hrvatska riječ za navlakušu. Muški rod riječi navlakuša bio bi navlakač. Hmm...zvuči kao nekakva naprava.

Sjeo sam se pored Carol Cass. Da se formalno upoznamo. Rekao sam joj da sam njen fan, da mi paše njena expresija...Rekla mi je da podučava pjevanje i da ima 8 polaznica. Naravno da sam barem toliko uspio saznati o njoj preko interneta, ali, bilo mi je lijepo slušati njenu priču o tome kako voli poučavati, pjevati... Kao kad mi netko priča o svojim željama i strastima. 

Ovo je slika koja izlazi iz okvira.

Na moment sam se osjetio kao undercover Underground_Jazz_Society agent, jer, dok sam ja nju onako nevino zapitkivao o njoj, jasno pokazujući da mi je drago upoznati se s osobom čiji sam obožavatelj, u meni je bujala neizgovorena želja da saznam puno više. Moji apetiti su veliki, jako veliki, i to ću joj reći. Totalno sam ambiciozan, krajnje ambiciozan. Pa da. Ja od ljudi želim sve! Ja ljude proučavam, otkrivam njihovu nutrinu, i stavljam na papir. Uživam u njihovim osobitostima, i bez kompleksa iskazujem svoje divljenje. Pa neće mi kruna spasti s glave, ako nekome iskažem divljenje. Naime, članovi Underground_Jazz_Societyja u pravilu nemaju krunu.

Reći ću joj, uskoro ću joj reći da sam luđački ambiciozan otkrivati ono što ljudi nose u sebi. Naravno da su ljudi ti koji odlučuju što će dati o sebi. Moj dio posla je samo postaviti prava pitanja. To je sve naravno dio moje paradigme intervjuiranja.

Reći ću joj - " Ti, Carol Cass, žena u najboljim godinama, s kilometrima u nogama, dobro znaš da je život kratak, i dobro znaš kakav život želiš živjeti. 

...

...

Ovaj cijeli inerview će biti poruka! Tvoja poruka! "

A da se razumijemo, što bih ja očekivao od nje, nego da ima muda. Pa što će ona, s takvim stažom i boricama na licu imati, nego muda! 

Neću ni ja ostati netaknut u toj priči. Ne postoji jednostrano komuniciranje, postoji samo pošteno trejdanje - biti će to jedna otvorena i fer igra.

Naravno da će sadržaj ovog bloga zavisiti od ljudi o kojima pričam. Ljudi će biti ti koji će nešto reći o sebi, a to što će govoriti o sebi će biti ne samo njihovo eksponiranje, nego i poruka. Ista stvar vrijedi i za Carol Cass, ženu s prijeđenim kilometrima i za sve druge Jazzere - svi će dobiti šansu ostaviti svoj potpis na ovom blogu. Zapravo, ZVATI ĆU ljude da ostave svoju poruku. 

Ne, nije davanje intervjua samo stvar eksponiranja u javnosti. Underground_JAZZ_Society ionako nije estrada, nego naš prostor. Ovaj sivi jadni svijet poprima boje onda kad sjaj istine izađe na vidjelo. Istina je u nama! - to je vrijedilo u svijetu Muldera i Scully, a vrijedi i u Underground_JAZZ_Societyju.

Ovo je manifest Underground_JAZZ_Societyja.