U Purgeraju je bilo oko 15 ljudi u publici. Skupa s Bandom bi bilo dvadesetak. Kako to često biva, ono što vrijedi, a posebno ono što je napredno, teško može biti prepoznato od većine...ne, nisam to ja izmislio, tako to ispadne u praksi. Muzičari s puno kilometara u nogama (suvereni na stageu, ali i u studiju), to sigurno znaju.
Mario Rašić Band nastupio je u sastavu: za bas gitarom - Mario Rašić, sopran saksofon - Marko Križan, piano - Viktor Lipić, bubnjevi - Miroslav Lehpamer.
Izravnati sopran saxofon Marka Križana podsjećao je na klarinet. Zvuk u tonalitetu klarineta. Čak su i melodije koje izvodi često bile slavenskog okusa...sve to me podsjeća na? Klarinet! Onaj isti klarinet koji se često čuje u Kletzmer bandovima.
Mario na bas gitari svira nekakve južnobalkanske, makedonske melodije, koje svojim orjentalnim mirisom na trenutke podsjećaju na Sahara Blues.
Bubanj i Piano u bandu daju Jazz štih. Bubanj je u bandu malo povučen. Ritam za vrijeme cijele svirke je većinu vremena bio umjeren. Bubanj je ostajao sam tek u ponekim breakovima.
Za pianom, Kawai MP4 model, bio je dobro mi znani Viktor Lipić. On se nije gurao kad je Marko izvodio solo, već je držao zvučnu pozadinu. Odlično je držao svoj dio svirke i obogaćivao glazbu, bilo u solo dionicama, bilo tipkajući akorde. Sad ima nekakvu "mad profesor" frizuru, i...on to na neki način i je.
Cijeli band je posložen od jako zanimljivih muzičara i čini jako bogatu cjelinu. Specifičan i originalan,južnobalkansko-orjentalni zvuk Mario Rašić Banda odveo me u jedan bajkoviti svijet. A došao sam tamo u Purgeraj, mrtav umoran, pomalo očajan, oko 23.10, sat vremena nakon početka svirke.
Maria Rašića sam prvi put slušao 30.5. u SAXu, gdje je promovirao svoj autorski album, prvijenac, "Milje".
Nema komentara:
Objavi komentar