Bok Karmen.
Kako je bilo na Duke Ellington Orchestra? Ja nisam bio, malo su mi se pošemerili datumi, i ja sam spušio. 'Oćeš me molim te izvjestit' kak' ti je bilo na koncertu?
Karmen: Bilo je ooodlično! S obzirom na kalibar ovog orkestra, mislim da je bilo premalo ljudi, ali se ni ne čudim...to je Hrvatska.
Bila je super atmosfera, vidjelo se da je i orkestar uživao u koncertu. Bili su, onak, ležerni i cijelo vrijeme su se zafrkavali na pozornici.
Počeli su s "Take the A-Train", a od ostalih stvari bile su "Satin Doll", "Caravan", "Balcony
Serenade", "Things Ain't What They Used to Be" je bila kao zadnja, ali su se onda vratili samo bubnjar, basist i voditelj/pijanist i odsvirali "In My Solitude". Massimo je odlično odradio svoj posao, pjevao je "Lush Life", a Lela je bila nevjerojatna ko i inače...pjevala je "In a Sentimental Mood" (meni jedna od najdražih) i "It don't mean a thing".
Sve u svemu, nek ti bude žao :P
E, i da, bilo je par parova iz nekog plesnog studija koji su se odjednom digli i počeli plesati.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Karmen Kanižaj je pjevačica u Shotgun Blues Bandu.
Nisam planirao žicat Karmen za izvještaj. U subotu oko 20h stavila je status "Lisinski u Srcu". Dalje je sve bilo logično.
Underground_Jazz_Society znači suradnju i povjerenje. Onako kao smo to Karmen i ja ostvarili.
Nema komentara:
Objavi komentar