Chui sam prvi put slušao prije točno 6 mjeseci u kombinaciji s Capiscone Electro Unity bandom. Band nose tri instrumentalista, koristeći elektroničke efekte. S efektima je na prvom mjestu Toni Starešinić, koji uz svoj udio na klavijaturi dodaje zvukove i ritmove, pa je cijela zvučna slika puno veća od onog što bi se očekivalo od jednog tria. Toni je ujedno i idejni začetnik benda.
Zakasnio sam na početak koncerta i čuo sam zadnje dvije minute od prvog uratka. U prostoru na prvom katu Purgeraja bile su posložene stolice. Publika je brojala nešto preko 50 slušatelja.
Odmah mi je nešto nedostajalo. VJ! Uz njihov spacey ugođaj jako bi mi dobro sjelo gašenje rasvjete i pogravanje s bojama i scanerima usmjerenim na muzičare - bila bi to jedna zanimljiva zvučno-svjetlosna sinergija.
Zvuk u prostoriji bio je odličan - akustika prostorije vrlo zahvalna, bez problema s odjekom. Zvučnici su bili Electro Voice s vrlo jasnim zvukom, i ispravno reproduciranim bass i subbass područjem - kojeg sam mogao osjetiti u prsnom košu kad bih se približio da uslikam band.
Zvuk u prostoriji bio je odličan - akustika prostorije vrlo zahvalna, bez problema s odjekom. Zvučnici su bili Electro Voice s vrlo jasnim zvukom, i ispravno reproduciranim bass i subbass područjem - kojeg sam mogao osjetiti u prsnom košu kad bih se približio da uslikam band.
Glazba je ritmički raznolika. Unutar istog uratka izmjenjuju se sporije dub dionice, gdje je bubnjar pratnja i energičnije ritmičke dionice u kojima bubnjar preuzima glavnu riječ. Neki od uradaka su u plesnom Drum'n'Bass stilu.
Toni za klavijaturama izmjenjuje svoje faze, one gdje je pratnja s efektima i čudnovatim akordima i one gdje drži melodiju svojim sviranjem.
Sea suite, oda moru, ambijentalni je uradak gdje zvukovi stvaraju vrlo uvjerljiv ugođaj. U jednom trenutku je Đuro Dobranić, bubnjar i perkusionist, posegnuo za svojim rekvizitima, igračkama, i prošetao se kroz publiku svirajući, hmm...nevjerojatno zanimljivo, začas smo bili odvedeni u jedan drugi svijet, mora i bajkovite pješčane plaže.
Andrej Jakuš na trubi također se koristi zvučnim efektima. Čujem te nekakve odjeke i pozadinske zvukove. Čas u prvom planu, čas u kombinaciji s klavijaturom, stvara mistični ambijent.
Andrej je najavljivao i odjavljivao glazvene izvedbe, a od onog što sam zapisao su Hypnodrom 8, Punch, Sea Suite, Unfufu, Predivna Gospodična... Zadnja izvedba je kako mi je rekao Andrej, potpuni session - takvu vrstu spontanog muziciranja volio bih vidjeti i na njihovim sljedećim nastupima.
Andrej je najavljivao i odjavljivao glazvene izvedbe, a od onog što sam zapisao su Hypnodrom 8, Punch, Sea Suite, Unfufu, Predivna Gospodična... Zadnja izvedba je kako mi je rekao Andrej, potpuni session - takvu vrstu spontanog muziciranja volio bih vidjeti i na njihovim sljedećim nastupima.
Koncert je završen s dvije Drum 'n Bass izvedbe uz vokalnu pratnju Zokija, točnije, Zokijevo MCanje. Zoki je član banda Pars Petrosa. Nekoliko ljudi iz publike odbilo je sjediti na stolcima uz takve plesne zvukove.
Publika je bila uvelike oduševljena, većinom sastavljena od ljudi koji su vrlo, vrlo ciljano došli na promociju njihovog prvog albuma.
CD prvijenac, istog naziva kao i band je na mene u potpunosti ostavio dojam albuma namijenjenog predstavljanju široj publici. Odličan studijski uradak za koji se isplati imati nešto bolji Hi-Fi sustav. CD će sigurno doći u ruke mojim poznanicima, umjesto da im pričam "oni ti sviraju ovako, onako...".
Mike?
Bila je ta fotografkinja u prozirnoj čipkastoj majici na kopčanje. Crnoj. Još ih je bilo koji su fotkali bend, a ja sam fotkao njih, kako fotkaju.
Bubnjar Đuro imao je najjače fanove, posebno se istaknuo jedan u prvim redovima.
Bio je taj neki izbacivač, dosta smješan...ne znam što mu je smetao taj gospodin iz prvih redova koji povremeno skače - pa čovjek se samo odvalio na mjuzu, što je loše u tome? - takvo, naizgled sumanuto ponašanje dobra je protuteža uredno postavljenim stolicama i publici koja je svojim sjedenjem na njima pristala na nekakav nepotreban oblik reda.
OK Mike, a što bi rekao vezano uz glavnu temu, glazbenu izvedbu Chuijevaca?
U drugoj polovini 90tih imali smo dvojac Eddie & Dus. Zapamtio sam još Igora Geržinu koji je znao muzicirati uz glazbenu podlogu. Bio je još netko na bassgitari...netko je svirao trubu...Sve su to bile varijante gdje se jedan instrumentalist nadodaje, nadovezuje na glazbenu podlogu koju DJ pušta s medija.
Chui me je podsjetio na to vrijeme, ali s razlikom da ovdje nema podloge koju čini prethodno urađena glazba - koju vrti DJ, ovdje imamo trojicu instrumentalista uz elektronsku - ritmičku i zvučnu podršku. Prostor za ekspresiju i različite kombinacije ovdje je puno veći.
Ovakva fuzije glazbe nije česta kod nas. Od onog što DJi puštaju u svojim odabirima
glazbe - tu bi se dalo naći srodnih glazbenih uradaka. Za ono što Chui ima za pokazati, vjerujem da postoji itekako spremna publika. Izvedba koju prezentiraju u živo zaista je impresivna i ljudi imaju priliku čuti i vidjeti kako nastaje glazba, a ne kako su navikli, slušati ono što netko ima među CDima u svojem ruksaku.
Ali, da me netko krivo ne shvati, Chui ne radi glazbu da bi sličila nečemu iz nečijeg ruksaka, ili glazbu koja bi imala za cilj biti kao nešto izvana, nešto svjetsko, nalik ovome ili onome. Ne. Njihova glazba pruža ugođaj u koji se je lako uživiti, opustiti se, na suncu ili u hladovini, na terasi s pogledom na more, to je prilika našim mozgovima da malo odlutaju, u nekakve druge, zamišljene svjetove...
Ali, da me netko krivo ne shvati, Chui ne radi glazbu da bi sličila nečemu iz nečijeg ruksaka, ili glazbu koja bi imala za cilj biti kao nešto izvana, nešto svjetsko, nalik ovome ili onome. Ne. Njihova glazba pruža ugođaj u koji se je lako uživiti, opustiti se, na suncu ili u hladovini, na terasi s pogledom na more, to je prilika našim mozgovima da malo odlutaju, u nekakve druge, zamišljene svjetove...
Preporučio bih publici u Mediki, Močvari i još nekim mjestima da se pripreme za nastup banda Chui...
Nema komentara:
Objavi komentar