jazz.hr/jesen

Od četiri koncerta sa jazz.hr jeseni, iz izloga broj tri, odabrao sam Kenny Wernerov All Star Quintet.

U Lisinski sam došao s predrasudom. Brijao sam si "idem u taj Lisinski, idem vidjeti tko su ti ljudi kojih nema po podrumskim birtijama, gdje se odvija stvarni Jazz život. Da vidim tko je ta elita koja dolazi slušati Jazz samo kad je u Lisinskom. Ista ona ekipa koja veli da skijanje nije skup sport i da nam se Snježna Kraljica višestruko isplatila. Ja koji sam iz radničke obitelji preferiram trčanje i druge znojevite sportove - one gdje nema fensišmensi fotki sa zimovanja."

Došao sam u 19.45 na blagajnu i zatražio jednu kartu. "Samo jedna je i ostala" - kaže šalterska radnica (tako se to zvalo u moje vrijeme).

Dobio sam kartu za drugi red. Iza mene je bilo nekoliko aktera stvarnog Jazz života, čije sam nastupe pratio zadnjih godina.

Kenny Werner ušao je sa svojim kvintetom i kao uvod odsvirao 3 uratka. Nakon koncerta, Davor D. mi veli da mu te uvodne izvedbe nisu bile baš nešto (za razliku od ostatka koncerta), a ja sam odmah znao da mi nije pametno slušati tuđe dojmove, jer će mi se sve pošemeriti u glavi.

Uglađeni voditelj upozorio nas je da fotografirati smijemo samo za vrijeme prve skladbe. 

Za vrijeme prve muzičke numere, kraj mene je sjeo Davor Hrvoj. Ha! - pomislih. Na promociji albuma Chui, banda Chui, slučajno se dogodilo da je prazno mjesto bilo pored Horvija, rock kritičara s terapija.net-a. Sad sam ja bio u njegovoj poziciji, pored mene jedno prazno mjesto, i tu sjeda gosp. Hrvoj kako bi uhvatio poziciju za fotkanje. Ubrzo je otišao tražiti nove pozicije, i...činio je to vrlo gipko, nalik ninđi dok se prikrada.

Publika je bila suzdržana, gotovo sramežljiva. Na drugom obraćanju publici, Kenny je bio raspoložen za šalu, a publika nije reagirala, pa mu je  preostalo pitati jel' razumijemo engleski - bilo je to sasvim dobro razbijanje komunikacijskog leda.

Izvedene su skladbe s njegovih autorskih albuma "Balloons" i "Democracy". Bio je i poneki standard, ali nepoznat mojem kratkom iskustvu s Jazz glazbom.

U Jazz standardu "If I should lose you" dogodio se odličan ping-pong između kontrabasa i bubnja.

Skladbu "Balloons" zapazio sam po dugom piano uvodu koji jasno pokazuje Kennyev senzibiltet i istančanost u gradnji melodije. Preciznost izvedbe koju je pokazao je bila ufffff...Cijeli njegov skladateljski stil i prostori koje stvara za improvizacije i kombinacije melodija i instrumenata su jako zanimljivi. Mnogobrojni djelovi nisu mi bili lagani za slušanje i...bili su presloženi za moje slušateljsko iskustvo. S druge strane, pažljivo slušanje mi se isplatilo, jer sam iza zakomplicirane glazbene situacije dovoljno često uspjevao uloviti melodiju koja je tema, i kombinaciju koju je skladatelj htio...ispričati.

Class Dismissed je posebna po tome što je nastala na jednom od njegovih predavanja, gdje mu se jednostavno svidjelo to što improvizira sa svojim učenicima, te je to morao zapisati.

Završetak koncerta bio je s glazbom iz Harrya Pottera, i smirujućom Untitled Lament.

Izvedba muzičara bila je fascinantna. U sastavu:

Klavir - Kanny Werner

Kontrabas - Scott Colley

Bubnjevi - Antonio Sanches

Saxofon - Benjamin Koppel

Truba - Randy Brecker

Nekoliko jezgrovitih riječi na temu svojeg rada i trenutnih kretanja u svjetskom Jazzu, Kenny Werner je ispričao Davoru Hrvoju, u članku pod naslovom "Pred Jazzom je svijetla budućnost" (10.10.2012)

Bilo je to jako dobro uloženih 100kn. Odlično muziciranje, zanimljive skladbe i moji prošireni vidici.